Sažetak
Sutivan, u mjesnom govoru Stivan, luka je sjeverozapadnog Brača. Crkva sv. Ivana dala mu je ime, a pomorske kuće, poljoprivreda i kulturna društva oblikovali su kasniju zajednicu.
Ime mjesta čuva uspomenu na sv. Ivana i starije svetište na Bunti.
Ime i stariji obalni prostor
Sv. Ivan na Bunti i ostatci ranokršćanske bazilike ključni su za tumačenje imena Sutivan, odnosno Stivan. Današnje naselje jača krajem 15. i početkom 16. stoljeća doseljavanjem iz unutrašnjosti i s kopna. Starije svetište i kasnije selo različiti su slojevi istoga prostora.
Župa, groblje i matično selo
Crkva Uznesenja Marijina središte je samostalne župe, oblikovane odvajanjem od Donjeg Humca 1579. Sv. Rok uz groblje pripada zavjetnoj i grobljanskoj povijesti zajednice. Putovi prema Donjem Humcu svjedoče o starijoj povezanosti obale s unutrašnjim stanovništvom.
Kuće, ljetnikovci i gospodarska snaga
Kaštel Marijanović pokazuje obrambenu i stambenu stranu luke. Ilića dvori i Kavanjinov ljetnikovac govore o zemljoposjedničkim i kulturnim vezama, a vjetrenjača Ilić o preradi žita. Te građevine nisu nastale s istom namjenom: zajedno otkrivaju raznovrsnost poslova i životnih okolnosti obalnih obitelji.
Čitanje, udruživanje i iseljavanje
Vinova loza, masline i ribarstvo dugo su hranili mjesto; kriza vinogradarstva pridonijela je iseljavanju. Čitaonice u 19. stoljeću bile su mjesta kulturnog i političkog okupljanja. Povijest Sutivana tako se čita i kroz knjige, društva i iseljeničke veze, uz sačuvane kamene građevine.
.jpg)
.jpg)
