Položaj i ime

Škrip leži u unutrašnjosti otoka, iznad obalnog naselja Splitske, i administrativno pripada Gradu Supetru. Hrvatska enciklopedija navodi ga kao najstarije bračko naselje. Njegovu dugu povijest čine arheološki potvrđena razdoblja naseljavanja, promjene u uporabi prostora i kasnije širenje sela.

Ime se povezuje s latinskim nazivom scrupus, odnosno oštrim i krupnim kamenjem. Kamen obilježava i prirodni položaj i gradnju mjesta: od velikih blokova bedema do kuća, crkava i obližnjih iskopa.

Izvori: [1] [9]

Od prapovijesne gradine do antičkog naselja

Arheološka istraživanja Aleksandre Faber i Mladena Nikolancija utvrdila su tragove naselja iz brončanog doba te očuvane fortifikacije iz kasnog željeznog doba. Gradina i rimski mauzolej u Škripu omogućuju praćenje tih slojeva u prostoru današnjega mjesta. Veliki blokovi bedema svjedoče o obrani naselja, a antički grobovi i građevine o kasnijim promjenama njegove jezgre.

Predaja o grčkom osnutku nije potkrijepljena pouzdanim dokazima. Jednako tako, rimski mauzolej ne otkriva siguran identitet pokojnika: pripisivanje Dioklecijanovoj obitelji pripada predaji. Istraživanje naselja pokazuje i njegovu ulogu utočišta stanovnicima obale u kasnoj antici.

Izvori: [2] [1]

Kamenolomi, kamenari i veza s lukom u Splitskoj

Rimski kamenolomi iznad Splitske — Plate, Rasohe i Stražišće — pripadaju gospodarskom zaleđu Škripa. Nenad Cambi tumači Škrip kao središte carske uprave kamenarske proizvodnje. Kamen se izvozio preko Splitske, a koristio se i pri gradnji Dioklecijanove palače. Tako se povijest naselja na uzvisini povezuje s radom u kamenolomima i pomorskim prijevozom prema kopnu.

Herkulov reljef u Rasohama i zavjetni natpisi pokazuju i vjerovanja ljudi vezanih uz taj rad. Herkul se štovao kao zaštitnik kamenara; prema Cambijevu tumačenju, svetište u stijeni dio je radnog i religijskog krajolika kamenoloma.

Na prostoru između Škripa i Splitske nalazi se i crkva sv. Jadre. Ona pripada kasnoantičkoj sakralnoj baštini toga područja. Njezina blizina kamenolomima sama po sebi ne potvrđuje da je služila upravo kamenarskoj zajednici.

Izvori: [3] [4]

Crkve i promjene središta zajednice

Crkva sv. Duha na današnjem groblju važna je za razumijevanje prijelaza iz kasne antike u srednji vijek. Radoslav Bužančić njezinu prvu gradnju smješta u 7. stoljeće, a obnovu u ranoromaničko razdoblje. U sačuvanoj građevini tako se mogu pratiti različite faze života i obnove naselja.

Župna crkva sv. Jelene Križarice pripada kasnijem središtu mjesta, uz kaštel Cerinić. Današnja je crkva dovršena 1816., a sv. Jelena postala joj je suzaštitnica 1823. U nju su prenesene oltarne slike Jacopa Palme Mlađeg iz starije crkve. Predaja o Jeleninu rođenju u Škripu dio je lokalnog pamćenja, a ne potvrđena biografska činjenica.

Izvori: [5] [7] [1]

Kašteli: obrana i položaj obitelji

Kaštel Cerinić pokazuje kako su se stanovanje, gospodarski interesi i obrana povezivali u ranom novom vijeku. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu, natpis iz 1570. bilježi gradnju Mihovilova dvora u Škripu, a Jakov ga je dovršio 1618. Ista je obitelj imala dvor i u Splitskoj, što pokazuje njezinu prisutnost u oba naselja.

Kula Radojković podignuta je u 16. stoljeću iznad antičke građevine. Danas je dio Muzeja otoka Brača. U tom se sklopu na istome mjestu susreću ostaci antičke jezgre, kasnija obrambena gradnja i muzejska namjena.

Izvori: [6] [9]

Masline, vinogradi i rad u staroj uljari

Povijest Muzeja uja počinje kao povijest proizvodnog pogona. Obitelj Josipa Krstulovića osnovala je uljaru 1864., a početkom 20. stoljeća Kruno i Mandica Krstulović nadogradili su je i nabavili novu prešu iz Trsta. Uljara je radila do 1963.; obnovljena je i otvorena kao muzej 2013.

Sačuvani mlin, preša i alati povezuju maslinike sa svakodnevnim poslovima prerade, prijevoza i čuvanja ulja. U gospodarskoj povijesti mjesta važno je bilo i vino: izvoz je poticao rast, a tržišna kriza i filoksera pridonijele su iseljavanju početkom 20. stoljeća.

Izvori: [8] [7]

Minjera: rudarska povijest izvan naselja

Rudnik Minjera, sjeverno od Škripa prema Splitskoj, otkriva još jednu granu lokalnoga gospodarstva. U njemu su se otkopavale stijene s prirodnim bitumenom, od kojih se dobivala paklina za daljnju uporabu. Rad rudnika vezuje se uz 18. i 19. stoljeće.

Minjera se razlikuje od rimskih kamenoloma: ondje se nije vadio građevni blok, nego sirovina sadržana u stijeni. Podzemni hodnici, prirodni špiljski dijelovi i ostaci rudarskih radova svjedoče o drukčijem odnosu prema istom krškom prostoru. Rudnik nije obična pješačka znamenitost; za pristup podzemlju treba prethodno provjeriti dopuštenje i stručnu pratnju.

Izvori: [12] [14] [13]

Škola, iseljavanje i čakavska riječ

Škrip ima i povijest zajednice koja nadilazi njegove spomenike. Osnovno školovanje započelo je 1828. na poticaj župnika. Tijekom 20. stoljeća iseljavanje zbog rada i obrazovanja mijenjalo je mjesto, a zatvaranje škole obilježilo je smanjivanje broja djece. Prema popisu iz 2021., naselje je imalo 157 stanovnika.

Uz Stjepana Pulišelića, sociologa i čakavskog pjesnika rođenog u Škripu, vezan je festival čakavske poezije koji se održava od 2009. Jezik i književnost tako nastavljaju priču o pripadnosti mjestu, uz njegovu graditeljsku i gospodarsku baštinu.

Izvori: [7] [1] [10]

Muzej otoka Brača i šira priča otoka

Muzej otoka Brača osnovan je 1979. u sklopu kule Radojković. Njegove zbirke povezuju Škrip s drugim dijelovima otoka: ondje su predstavljeni i nalazi iz špilje Kopačine kod Donjeg Humca te rimski reljefi, žrtvenici i natpisi iz okolnih kamenoloma.

Veza sa špiljom Kopačinom muzejska je i istraživačka: njezini nalazi govore o ranijem životu na Braču, ali ne dokazuju da je današnje naselje Škrip nastalo u paleolitiku. Muzejski predmeti vezani uz poljoprivredu, stočarstvo, pomorstvo i obradu kamena pomažu povezati sačuvane građevine sa životom ljudi koji su ih koristili.

Izvori: [11] [9]