Sažetak
Sumartin je luka jugoistočnog Brača koju su osnovali doseljenici s kopna tijekom Kandijskoga rata. Franjevci, ribarstvo, brodogradnja i pomorstvo oblikovali su zajednicu prepoznatljivu i po štokavskom govoru.
Razvoj pomorskih djelatnosti povezan je s doseljavanjem u već podijeljen otočni zemljišni prostor.
Nastanak u vrijeme zbjega
Sumartin su 1645. osnovali izbjeglice s područja Makarskoga primorja, a doseljavanje se nastavilo u kasnijim ratnim razdobljima. Franjevci su pratili zajednicu i organizirali vjerski život. Različito podrijetlo stanovnika ostalo je prepoznatljivo u štokavskom govoru, koji Sumartin izdvaja u pretežno čakavskom Braču.
Izvori: [1]
Samostan i ime mjesta
Franjevački samostan i crkva sv. Martina čine središte povijesti naselja. Ime je izvedeno iz naslovnika starije crkve koju su doseljenici obnovili. Današnja crkva iz 1913. i samostanska zgrada pripadaju kasnijem razvoju; franjevačka zbirka čuva tragove dugotrajnoga djelovanja zajednice.
Ribari, brodograditelji i iseljenici
U zemljišnom prostoru koji je već imao vlasnike doseljenici su se snažno okrenuli ribarstvu, pomorstvu i brodogradnji. Mario Puratić, iseljenik iz Sumartina, povezan je s izumom koloturnika za podizanje ribarskih mreža. Lokalna povijest rada tako se nastavlja i daleko od bračke luke.
Crkve i širi prostor luke
Sv. Nikola na brdu između Selaca i Sumartina stariji je od današnjega obalnog naselja. Crkva i groblje sv. Roka dio su novije zajednice i njezina prostora ukopa. Te točke pokazuju razliku između naslijeđenoga krajolika i mjesta koja je oblikovala doseljenička povijest.
.jpg)
