Sažetak
Povlja su naselje u razgranatom zaljevu sjeveroistočnog Brača. Ranokršćanska bazilika, benediktinska baština, ribarstvo i poljoprivreda povezuju povijest mjesta s morem i zemljišnim posjedima.
Povaljski prag i Povaljska listina čuvaju imena, jezik i odnose srednjovjekovne otočne zajednice.
Zaljev i naselje
Povlja su smještena u istočnom dijelu razgranatog zaljeva. Stariji antički ostatci i sakralni sklop prethode novovjekovnom selu. More, zemlja i siguran obalni prostor zajedno objašnjavaju razvoj zajednice čiji se život oslanjao na ribarstvo, poljoprivredu i obradu kamena.
Bazilika, krstionica i samostan
Sv. Ivan Krstitelj i benediktinski sklop čuvaju osobito važne ranokršćanske ostatke, uključujući krstionicu. Benediktinska zajednica poslije se nastanila u tom prostoru. Pregradnje i obrambeni dijelovi pokazuju prilagodbe svetišta različitim povijesnim okolnostima, a ne jednu gradnju bez promjena.
Dokumenti koji povezuju otok
Povaljska listina iz 1250. potvrđuje starije samostanske zemljišne odnose, među kojima su odredbe iz 1184. Pisana je hrvatskom ćirilicom i čuva važnu jezičnu i pravnu građu. Danas se čuva u Pučišćima, pa jedan dokument povezuje povaljsko podrijetlo s drugom bračkom župom.
Izvori: [3]
Rad, pamćenje i mjesne predaje
Uz ribarstvo su važni vinova loza, masline i kamenarski poslovi. Sv. Josip na groblju dio je obiteljskog pamćenja mjesta. Predaje o sv. Ivanu Povaljskom pripadaju mjesnoj duhovnoj kulturi; treba ih razlikovati od arheoloških nalaza i podataka sačuvanih u ispravama.
