Sažetak
Gornji Humac jedno je od starih naselja bračke visoravni. Stočarstvo, rad sa zemljom i drvom te sakralna baština povezuju njegovu jezgru s povijesnim naseljima i crkvama okolice.
Predmeti iz okolnih crkava u mjesnoj župnoj crkvi svjedoče o okupljanju baštine širega područja.
Naselje humskih ljudi
Gornji Humac spominje se 1250. pod imenom Hlmčane. Njegov razvučen raspored povezan je s načinom života na visoravni. Stočarstvo, sječa drva, pčelarstvo i obrada zemlje dugo su određivali rad domaćinstava; pašnjaci su bili jednako važni kao same kamene kuće.
Izvori: [1]
Župna crkva i prenesene umjetnine
Župna crkva sv. Nikole čuva dva kamena triptiha. Jedan je povezan sa sv. Kuzmom i Damjanom na Straževniku i radionicom Nikole Firentinca. Premještanje umjetnine konkretan je trag veze dvaju svetišta i okupljanja baštine okolice u živom župnom središtu.
Crkve i raniji krajolik
Sv. Mihovil izvan jezgre i crkva sv. Duha dio su sakralne mreže humskoga kraja. Brkata, velika prapovijesna gomila, pripada mnogo starijem razdoblju. Ona pokazuje korištenje visoravni prije srednjovjekovnoga sela, bez dokaza da je naselje od tada neprekinuto postojalo.
Pamćenje i opstanak zajednice
Gornji Humac pretrpio je razaranja i iseljavanje, a obnavljao se kroz rad svojih stanovnika. Razumijevanje sela uključuje i groblje, obiteljske kuće i lokalni govor. Okolna napuštena naselja pokazuju da današnja mreža živih zajednica nije uvijek bila jednaka.
